“Ma gledajte, ja u ratu nisam ispalio ni metka niti sam se našao u nekakvoj posebno riskantnoj situaciji,” pričao nam je u subotu navečer Boris Dešpoja, vlasnik zadarskog Atroxa.”Mene su početkom rata mobilizirali. Bio sam još klinac. Poslali su me u logistiku, pa su odredili da vozim generala Gotovinu. Gotovina mi je ostao u sjećanju kao dobar čovjek. Katkad strog, ali uvijek pristojan. Prema vojnicima se odnosio s poštovanjem. Naš odnos nikad nije prerastao u prijateljstvo, niti sam poslije rata ikad tražio bilo što od njega. Samo sam mu jednom prišao tu u Zadru u restoranu Bruschetta, pa sam ga pitao da li me se sjeća. On je bio vrlo ljubazan i odmah rekao: Borise, kako te se ne bih sjećao. I to je sve o mom odnosu s generalom Gotovinom,” pričao nam je u subotu navečer gospodin Dešpoja, dok smo večerali u zadarskom restoranu Maguro.
Četrnaest godina poslije rata Dešpoja je pokrenuo Atrox, tvrtku za distribuciju i uvoz vina i drugih alkoholnih pića. Atrox je krenuo relativno diskretno, u skladu s Dešpojinim nenametljivim karakterom. Boris Dešpoja spada među rijetke protagoniste hrvatske vinske i ugostiteljske industrije koji nikad ne želi ništa požurivati. Njegov životni i poslovni moto “samo lagano, bez pritiska”, naizgled je smrtonosan za ozbiljan biznis. No, u ovom je slučaju samo lagano, bez pritiska, poslije desetak godina rada dovelo Dešpoju u red najuspješnijih hrvatskih vinskih distributera.
Dešpoja uvozi impresivnu selekciju šampanjaca koja se dijeli na tri grupe: prirodne vinare poput Agraparta, Drappiera i Pierrea Petersa, klasične kuće kao što je Pol Roger i veliku korporaciju Laurent Perrier.
Kad je riječ o hrvatskim vinima najvažniji Dešpojin klijent svakako je Marko Fakin, jedan od vodećih istarskih vinara mlađe generacije; moramo priznati kako nas i danas fascinira činjenica da je tvrtka iz Zadra postala glavni zastupnik visoko komercijalnog istarskog vinara.
Dešpoja, međutim, prodaje i raritetni hvarski Vron Bod, jedini plavac koji je dobio Decanterovo zlato, kao i niz drugih važnih hrvatskih vina. Strani Atroxov portfolio obuhvaća među ostalim nešto burgundskih grand crua, Livia Fellugu, Willya Brundlemayera kao i čuvenu toskansku vinariju Casanova di Neri.
Dešpoja, što posebno želimo naglasiti, uvozi vina genijalnog Joška Gravnera. Tu su još i francuske avangardne čaše Lehmann kao i Maraschino i višnje talijanskog Luxarda, povijesne talijanske tvrtke koja je nastala u Zadru. I niz drugih relevantnih brendova: izbor se povećava iz godine u godinu.
No, Atroxov domet još je impresivniji od njegova kataloga. Drappier možete piti na splitskoj Rivi, kao i u Plavom podrumu. Agrapart je nezaobilazni sommelierski šampanjac, a Fakinova vina neizbježna su na vinskim kartama doslovno cijele Hrvatske: u nedjelju smo Fakinovu Malvaziju pili u starinskoj seoskoj gostionici kraj Zadra.
U subotu navečer prije večere u Maguru posjetili smo Atroxovu malu vinoteku u Strossmayerovoj ulici, pet minuta hoda od čuvene Maraskine zgrade na zadarskoj obali. Vinoteka je toliko mala da zapinjete o sanduke, i toliko dobro popunjena da se čudite kako se na jednom mjestu mogu kupiti sva vina o kojima se priča da ih nema u maloprodaji, od Kozlovićeve crne Santa Lucie do Vron Boda.
Budući da je maloprodaja vina u Hrvatskoj procvala, Dešpoja će se uskoro preseliti u susjednu zgradu u bitno veći lokal, koji će imati i zasebnu kušaonicu. Čini nam se da bi nova Atroxova trgovina mogla postati najatraktivnija vinoteka u Dalmaciji.
