Daniela Kramarić već cijelu vječnost tvrdi da je Medeina Punta Greca možda najbolji hrvatski merlot. Vlasnica Plavog podruma i višestruka hrvatska sommelierska šampionka žena je koja zna, tako da Punta Grecu možemo braniti argumentom autoriteta. Punta Grecu možemo hvaliti i argumentom terroira. Riječ je o najjužnijem istarskom vinogradu, smještenom na malom poluotoku koji je skoro cijeli okružen ne baš mirnim morem. Jednom kad se istarski vinogradi napokon mapiraju, Punta Greca neće moći izbjeći status grand cru monopola.
Punta Grecu lako je opisati: radi se o moćnom, kompleksnom, baršunastom, raskošnom crnom vinu s razmjerno niskim kiselinama. Niske kiseline nikad nisu smetale Robertu Parkeru, ali smetaju današnjim generacijama ocjenjivača, pa Punta Greca još nije dobila nijedno internacionalno zlato ili platinu.
Punta Grecu, međutim, dosad nismo mogli zastupati argumentom trajnosti i dozrijevanja, jer nismo bili probali njene odležane berbe. U utorak na dan Svih svetih u jednom smo starom drvenom sanduku pronašli dvije zaboravljene prašnjave butelje Punta Grece iz 2015. Jednu smo odnijeli na obiteljski blagdanski ručak.
Probali smo je, tek usput, uz krem juhu od svježih vrganja i crnih trubača s carpacciom od vrganja, pistacijama i vlascem, a zatim smo popili par čaša uz izvrsnu pašticadu. Punta Greca bolje se složila s pašticadom nego s gljivama, ali wine pairing ovdje je ionako bio sekundaran. Puno je važnije da je Punta Greca tek sad, poslije sedam godina, pokazala da je uistinu veliko vino po univerzalnim kriterijima.
Punta Greca iz 2015. danas je vibrantna, elegantna, duboka i pomalo divlja: ona pokazuje puno više karaktera u ranim srednjim godinama nego u mladim godinama kad dolazi na tržište . Punta Greca iz 2015. koju ne možete više nigdje kupiti, još je jedan dokaz da velikim istarskim crnim vinima treba vremena. Sasvim smo sigurni da će Punta Greca iz 2015. trajati još barem deset do dvanaest godina.
