Sivi pinot iz 2015. što smo ga probali prošle subote na cvjetnom balkonu obiteljske kuće Stefana Novella, može se pohvaliti bojom malo razblaženog soka od jagode, ekscetričnim voćnim mirisma i blagim, zaokruženim, kiseloslatkim okusom (premda je vino, naravno, posve suho). Riječ je o vjerojatno najkomercijalnijem vinu što se dosad pojavilo na tržištu pod etiketom Ronco Severo. ”Da , ovo je stvarno dosta komercijalno” složio se, uz ne baš siguran osmijeh, Stefano Novello, gospodin u četrdesetim godinama, jedan od iznimno artikuliranih, i svakako nedovoljno valoriziranih ideologa narančastih vina s granice.
Pod pojmom vino s granice podrazumijevamo vinsku produkciju oranža sa slovenske i talijanske strane Brda (Collio). S talijanske strane nalaze se neka od najpoznatijih i najcjenjenijih “prirodnih” vinarija koja proizvode dugo macerirana bijela vina, poput Gravnera, Podveršiča ili Radikona. Sa slovenske strane granice svi znamo za odlični Movijin Lunar, a neki nas je dan kod Marine Gaši prilično impresionirala Klinecova Rebula. Vinogradi, vinarija i kuća obitelji Novello smješteni su u mjestu Prepotto, dvadesetak minuta vožnje od Kozane, poznate po Aljoši Jakončiču i Ediju (Aleksu) Simčiču. Omanji balkon na kojem stalno puše, Novellu služi kao ured i kušaonica, pa smo ondje u vlažno, sparno, prevruće popodne u kraju koji do prije nekoliko godina nije poznavao suptropske klimatske ispade, kušali desetak ili više Novellovih vina, dok se jedna od njegovih kćerkica dosađivala u dnevnoj sobi gledajući Cartoon Network.
Novello ne govori engleski i stalno se ispričava što ga ni ne razumije najbolje, ali rijetkost je sresti takvog komunikatora, čovjeka koji tako brzo, lako i artikulirano razgovara da nakon nekog vremena imate osjećaj da jedni drugima čitate misli. Stefano Novello je potpuno fasciniran zemljom. I smatra da je mora čuvati za iduće generacije. Iskreno zaljubljen u grožđe, želi istražiti krajnje granice njegova pretvaranja u vino, pa zato macerira i do dva mjeseca, a zatim odležava vino još skoro dvije godine, uz minimalno sumporenje.
Međutim, Novello je jednako zaljubljen i u konačni proizvod, ravnoteža i elegancija kao suština vina njegova su mantra. Novellove su vinogradarske i vinarske metode možda ekstremne, ali su krajnji proizvodi posve suprotni. To su, doduše, vina teških boja, ali potpuno glatkai izbalansirana, skladna u kombinacijama primarnih, sekundarnih i tercijarnih aroma koje čine jednu od kompleksnijih galerija bouqueta bilo kojeeg vinara is sjeverne Italije. Jedino zaista ekstremeno Novellovo vino, u komercijalnom smislu, jest taj ultravoćni Pinot Grigio iz preklanjske berbe. Ali, eto, godina je bila takvo, i vino je tako ispalo.
Svojom filozofijom spajanja radikalnih metoda proizvodnje s traženjem elegancije i balansa, i uvjerljivom, elokventnom obranom filozofije koja odbija ustuknuti pred jezičnom barijerom, Stefano Novello mogao bi postati velika svjetska ili barem talijanska vinska zvijezda. Da se Ronco Severo nalazi u Bolgheriju ili Pijemontu, Novello bi se odavno našao na naslovnicama Wine Spectatora i Decantera. Što svakako zaslužuje.
Poslije jagodnog Sivog pinota s mirisima marelice iz preklanjske, nedavno punjene berbe, kušali smo izvrsnu, mineralnu Rebulu maceriranu 45 dana, i herbalno voćni Friulano koji je na aftertasteu ostavljao tragove meda. Onda smo iz bačve probali cuvee Severo Bianco iz 2016. godine.
Severo Bianco mješavina je chardonnaya, friulana, rebule i picolita, koja je u ovoj fazi vrlo snažna, živa, kao da još fermentira, s jakim aromama po kvascima, s 15 posto alkohola, vrlo finim, zrelim taninima i s golemim potencijalom odležavanja. Među starijim vinima osobito su dobar dojam ostavili Sivi pinot iz 2009. godine razvijenim aromama vrganja i praha od crnih trubača, te sasvim suprotni Friulano iz 2009. koji je još uvijek naglašeno voćan, s prigušenim tercijarnim elementima.
Severo Bianco iz 2008. najkompleksnije je Novellovo vino koje smo tog popodneva kušali. Također se doima relativno mladim, vrlo svježim, s naglašenim biljnim mirisima koji se isprepliću s ušećerenim đumbirom. Definitivno veliko vino. Na kraju ovog sjajnog tastinga i ništa lošije rasprave o ideologiji i praksi vina i vinogradarstva, još smo kušali Schioppettino iz 2011. godine.
Schiopettino je crna sorta, po kojoj je Prepotto prepoznatljiv. Većina schiopettina nisu, međutim, osobito ozbiljna vina. Novellov je, pak, naglašeno elegantan, zaokružen, s puno svježeg voća, od kojeg je najakše identificirati kupine. Naposljetku, merlot iz 2015. godine, koji još dozrijeva u barriqueu, masivno je, moćno vino kojem treba jako puno vremena, ali u čijim se pojedinim značajkama već sada može uživati. Vina s etiketom Ronco Severo ozbiljno su nas impresionirala. Kao i vlasnik vinarije.