Portugizac se, tko zna zašto, već dvadesetak godina pokušava promovirati kao vino Zagrebačke županije, nešto poput lokalnog Beaujolaisa. Nemamo ništa protiv vina koja se piju dva mjeseca poslije berbe, voćna su , sočna, svježa i jeftina. Mali je problem u tome što baš nikad, osim jednom kod Ante Ledića, nismo probali uistinu dobar portigizac. Sve što smo kušali bilo je nekako izmučeno, razvodnjeno, nevinsko, poput lošeg voćnog soka s dodanim alkoholom.
Stoga nije neobično da mladi portugizac nikad nije zaživio kao masovno popularni brend. Na Plešivici, pak, i dalje ima dosta portugisca. Obitelj Šember dosjetila se najpametnije uporabe lokalnog portugisca do danas. Šemberi su, naime, od portugisca napravili ultrasvježi pet nat.
Uz 80 posto portugisca, u ovom se pet natu nalazi i 20 posto žutog plaveca, izvorno moldavske sorte svojedobno razmjerno popularne u sjeveroistočnoj Hrvatskoj i u slovenskim vinogradima oko Bizeljskog: plavec žuti prikuplja vrlo malo alkohola, ali ima solidne kiseline pa može dobro funkcionirati u preradi u pjenušavu vino.
Šemberov pet nat Duck spada, kako smo i pretpostavljali, među najuspjelije u Hrvatskoj. Premda ima sasvim lagano tijelo, njegova svježina, oštrina i voćnost čine ga vrlo privlačnim i lakopitkim.
Zanimljivo je da odlično ide uz neslatke kolače poput štrudla s Granny Smith jabukama. No, najbolje funkcionira kao aperitiv koji gasi žeđ barem jednako efikasno kao hladni točeni lager, s neusporedivo više okusa i aroma.
Dodatni šarm ovom atraktivnom ljetnom pjenušcu daje etiketa s karikaturom Spačeka koju potpisuje Nik Titanik. Duck je, naime, englesko ime za najdražesniji francuski auto svih vremena, a duh Spačeka kao da je ušao u bocu Šemberova pet nata. Šemberi su zasad napunili samo tisuću buteljki Ducka. Prilično je vjerojatno da će im trebati više.
