Vugava je po mnogočemu kontroverzna sorta. Prvo, desetljećima se mislilo da je vugava (bugava) zapravo čuveni francuski viognier iz doline Rhone, od kojeg se proizvodi Condrieu, jedno od najcjenjenijih bijelih vina na svijetu. Onda je profiliranje DNK dokazalo da vugava nema ništa s viognierom nego je riječ o autohtonoj hrvatskoj sorti.
Nadalje, dugo se vremena tvrdilo da Vugava baš i ne može odležavati. Međutim, ovog smo lipnja u Pelegriniju pili prilično briljantnu maceriranu Lipanovićevu Vugavu iz 2016. godine, raskošnu, duboku, višeslojnu a još uvijek svježu.
Naposljetku, dio hrvatskih restorana i dalje tretira Vugavu kao pomalo misterioznu sortu; čini se da chefovi, sommelieri i restorateri baš i ne znaju što bi s vugavom, što je velika šteta, jer je vugava, uz grk i pošip, potencijalno najvažnija dalmatinska autohtona sorta bijelog grožđa. Najbolju svježu Vugavu već godinama proizvodi bračka Stina, prva moderna velika dalmatinska vinarija.
A Stinina Vugava iz lanjske berbe vjerojatno je najuspjelije Stinino bijelo vino. Stinina Vugava iz 2022. na nosu je raskošno aromatična, baš puna zrelih marelica i smokava, u tijelu nipošto preteška, u ustima svježa, s dugim voćno herbalnim okusom i čvrstom strukturom, kojoj ne nedostaju kiseline. Vugava je rana sorta, a Stina i inače spada među one dalmatinske vinarije, koje najranije beru, kako bi sačuvale što niži pH.
Stinina Vugava iz 2022. jedno je od naših najdražih dalmatinskih ljetnih vina; dosad smo je probali uz gavune, dagnje na buzaru, ceviche od kozica, trilju na gradelama, i Moravčev briljantni mladi chevre. U svim se ovim kombinacija ponašala jako zahvalno. Vugave je, nažalost, veoma malo. Lani je, koliko se sjećamo, Stina ostala bez Vugave već u rujnu. Stinina Vugava trebala bi postati model za proizvodnju mladih, svježih, a opet supstancijalnih vugava. A sama sorta vugava za nekoliko godina mogla bi dostići popularnost i poželjnost u u kojoj sada uživa grk.
