Zadnji dani svibnja i prvi dani lipnja u Zagrebu su protekli u znaku tri iznimno uzbudljive degustacije velikih svjetskih vina. Prije predstavljanja Jacquessona u Dubravkinom putu i Ca’del Bosco u Dobrim vinima, poznati sommelier Željko Bročilović Carlos organizirao je u Agavi kušanje nekih ne baš poznatih (s iznimkom Domaine Droin), ali briljantnih burgundskih bijelih vina. Riječ je o vinariji Pattes Loup iz Chablisa, koju vodi Thomas Pico, velika zvijezda zagovornika prirodnih vina, pa o već spomenutoj Domaine Jean-Paul et Benoît Droin, jednoj od najstarijih vinarija u Chablisu, te o Davidu Moretu, mikronegociantu iz Beaunea, središta proizvodnje bijelih vina u Brugundiji.
Pattes Loup
Vina 34 godišnjeg Thomasa Pica, čija je vinarija dobila biološki certifikat 2010. godine, fermentiraju u betonskim jajima, da bi zatim dozrijevala u drvetu. Bazični Chablis, čija je maloprodajna cijena oko 180 kuna, izrazito je vibrantan, te istodobno limunast i kremast, pa pomalo podsjeća na okus blanc de blancs šampanjaca: ovo vino svakako predstavlja izvrsnu vrijednost za novac.
Drugi Picov Chablis što smo ga kušali u Agavi dolazi s premier cru položaja Boutteaux: nešto je bogatiji, zaokruženiji, dublji i kompleksniji, ali mu treba još vremena, da se razvije. Oba ova Chablisa pokazuju kako je 2014., katastrofalna u našem dijelu Europe, u Burgundiji i Chablisu zapravo bila vrlo uspješna.
Jean-Paul et Benoît Droin
Zatim smo probali Chablise klasične vinarije Jean-Paul et Benoît Droin, koja je osnovana još 1620. godine, i koja je do danas uspjela ostati u obiteljskom vlasništvu. Zanimljivo je da Droini sve svoje premier i grand cru Chablise školuju u drvu, uključujući i novi hrast. Droinov Premier Cru Montamins tipičan je za taj položaj: radi se, jakoj kiselini usprkos, o širokom, voćnom, relativno mekanom vinu za chabliske kriterije, u kojem se drvo prilično jako osjeti.
Grand cru Valmour iz 2012. godine puno je diskretniji, elegantniji, ali i snažniji i dublji: ovaj je Valmour udžbenički kompleksan, s izvrsnom kombinacijom mineralnosti, slanosti i okusa jako zrelog voća. Rekli bismo da može trajati još dvadesetak godina. Riječ je o jednom od dva ili tri najbolja Chablisa, koji se mogu kupiti u Hrvatskoj.
David Moret
Degustaciju Davida Moreta otvorili smo Rullyem, vinom za koje je svojedobno dobio Veliko srce u Hachetteovu godišnjem Le Guide des Vins. David Moret studirao je enologiju, pa se neko vrijeme bavio trgovinom opremom za vinarije, da bi prije petnaestak godina počeo kupovati i prerađivati manje količine grožđa. Rully je apelacija u burgundskoj Cotte Challonaise, čija su vina jeftinija u usporedbi s većinom vina iz Cote de Beaune. Ovaj Moretov chardonnay iz 2014. lijep je primjer kombinacije kiselina i kremastosti, tako tipične za Rully.
Zatim smo kušali Mersault Nervaux iz iste berbe: širok, orašast, putrast, ali vrlo, vrlo svjež. Riječ je o klasičnom Mersaultu, s klasičnom cijenom od oko 400 kuna na polici. Mersault s premier cru položaja Genevrieres ekscentrično je bogato i komplicirano vino: ono posjeduje prekrasnu uljastu tekstruru, dok je nos pun pečenih i dimljenih badema i lješnjaka s nešto elemenata bijelog cvijeća i limunove i narančine kore. Završetak je iznimno dug, svakako oko minute: radi se o spektakularnom vinu, koje vrijedi barem 95 ili 96 bodova, i koje pokazuje sav potencijal ovog malog proizvođača, čije serije katkad ne dostižu više od šest stotina boca.
Moretovi Chasagne i Puligny Montrachet, također su ostavili sjajan dojam, s tim da je Puligny iznenadio začinskim elementima koji su se probijali kroz njegovu vibrantnu strukturu. Prije ove majstorske burgudske radionice, probali smo i ponešto dobrih komercijalnih vina iz Langudeoc Roussillona (vinarija Laforge), te portfolio sicilijanske vinarije Porta del Vento, čiji je nam je Perricone iz 2011. usprkos visokim hlapivim kiselinama, ostao u dugom sjećanju.
