“Godine 1333. Pelješac je ušao u sastav Dubrovačke Republike. Republika je donijela specifičan propis o trgovini vinima s Pelješca. Naime, Dubrovnik je odlučio da se vina s Pelješca smiju izvoziti svugdje osim u sam Dubrovnik, kako bi se zaštitila dotadašnja proizvodnja vina unutar Dubrovačke Republike.
Iz ove je odluke jasno kako je već u 13. i ranom 14. stoljeću značajan dio Pelješca bio pod vinogradima. Ovdje se, dakle, prije sedam stotina godina vino proizvodilo organizirano i komercijalno,” kaže Tonči Madirazza objašnjavajući povijesni kontekst pelješke kulture vina.
“Zanimljivo je da se u dokumentima Dubrovačke Republike spominje i proizvodnja bijelog vina od sorte koja po opisu odgovara današnjem grku. Ovo je važno zato što se grk može smatrati i pelješkom, a ne samo korčulanskom sortom. Grk je na Pelješcu bio toliko raširen da je 1921. godine osnovan nogometni klub koji se zvao Grk. Naši su stari, kako mi je pričao djed, krajem 19. stoljeća u svojim vinogradima uzgajali oko 60 posto grka i tek 40 posto plavca.
Tonči Madirazza, čovjek mlađih srednjih godina, goleme energije i s puno znanja o vinu, suvlasnik je obiteljske vinarije Madirazza u Potomju, samom središtu pelješke vinske scene. Madirazza je jedna od rijetkih hrvatskih vinarija koja dosljedno primjenjuje burgundijski negocijantski poslovni model.
Dakle, Madirazze imaju vlastite vinograde, i to na nekim do najboljih položaja na Pelješcu poput Dingača, ali veći dio grožđa kupuju, također s vrhunskih položaja na Pelješcu, ali i drugdje u južnoj Dalmaciji. Takav poslovni i model, baš kao i u Burgundiji, nužno dovodi do vrlo mnogo etiketa.
Madirazze proizvode nekoliko raznih Dingača, četiri ili pet pošipa, malvasiju i maraštinu, prestižni grk, više plavaca… Svim je vinima zajednički pokušaj da se od prirodnog materijala izvuče najbolje što se može, s vrlo malo kompromisa.
Obitelj Madirazza uložila je veoma mnogo novca u svoj novi podrum s kušaonicom i restoranom. U podrumu smo lanjskog ljeta zatekli čak i Seguinove Icone Elegance bačvice, koje predstavljaju vrhunac high techa u proizvodnji malog drva za vino, i koje su odgovarajuće skupe.
No, rezultati Madirazzinih investicija u kvalitetu iz godine u godinu sve su vidljiviji. Na tržištu se, primjerice, mogu nabaviti pojedini njihovi Dingači iz 2008. godine koji su danas potpuno živi, bez ikakvih tragova oksidacije, ali i bez prejako istaknutih tercijarnih aroma.
Još su fascinantnija njihova stara vina prozivedena od grka: krajem 2021. u zagrebačkom restoranu Vinodol točio se Madirazzin Grk Herakles iz 2013. godine. Ni gosti ni konobari nisu mogli vjerovati da se radi o osam godina odležanom bijelom vinu.
Tonči Madirazza kaže da kušanja još starijih berbi pokazuju kako bijela vina s Peljšca i Korčule, ali osobito crna vina s Dingača, mogu imati iznimno dug životni vijek.
“Uzmimo kao primjer berbe iz 1995. i 1996. godine, koje čuvamo u našoj vinskoj knjižnici,” kaže gospodin Madirazza. “Nedavno smo probali te Dingače. Sami smo se ugodno iznenadili nevjerojatnom punoćom tijela i čistoćom bouqueta. Ova dva Dingača pokazuju stvarno golemi potencijal za odležavanje plavaca s najboljeg položaja na Pelješcu. Prilično smo čvrsto uvjereni da Dingač jest najbolji terroir za plavac mali,” smatra Tonči Madirazza.
Zanimljivo je da i neka druga vina iz istih berbi danas pokazuju neočekivano dobru kondiciju. Dingač Vedrana Kidiržije iz 1996. godine lani je još bio u upravo fenomenalnom stanju. Obitelj Madirazza spada među čuvare tradicijskog vinogradarstva i vinarstva u južnoj Dalmaciji.
Tončijev otac Ante bio je dugogodišnji direktor Poljoprivedne zadruge Potomje, svojedobno jednog od najvećih dalmatinskih proizvođača vina. A usprkos širokom rangu vina i stilova koje proizvodi, obitelj Madirazza radi samo s autohotnim ili udomaćenim sortama poput maraštine i malvasije. Takav je pristup kulturološki odgovoran, kao i tržišno logičan.
Naime, Pelješcem ljeti prolaze brojne turističke grupe, uglavnom na putu za Korčulu, koje se zaustavljaju u pelješkim vinarijama i ondje kušaju i kupuju vino. Turisti nisu zainteresirani za lokalne verzije chardonnaya ili caberneta, nego traže isključivo autohotne sorte, prije svega plavac, pošip i grk. Što je još jedan očigledan argument u korist dominacije autohtonih sorti kako na Pelješcu, tako i u svim onim hrvatskim vinogorjima gdje je vinsku proizvodnju moguće bazirati na lokalnim sortama.
Povijest Obitelj Madirazza vino proizvodi više generacija, moderna vinarija je osnovana 1991.
Površina vinograda 15 hektara vlastitih vinograda: od čega 4 hektara plavca na Dingaču i 1 hektar plavca na Postupu. Obitelj Madirazza otkupljuje grožđe od kooperanata s oko 25 hektara s različitih položaja na Pelješcu i u južnoj Dalmaciji.
Godišnja proizvodnja Oko 250 tisuća butelja
Najvažnija vina Grk Herakles, Dingač Grande Madirazza, Dingač Nobile, Nobile d’Oro (cuvee grka i pošipa)
