Ispod crkvice Gospe od Stomorije izvire voda. Dvadesetak metara niže raste maslina koju je blagoslovio Papa Woytla, kad je posjetio Split. Cijeli je krajolik uokviren čempresima i sredozemnom vegetacijom, a ispred kuće u kojoj se prekjučer održavalo jedno sasvim neobično i rijetko kušanje vina, zasađen je mali vinograd plavca malog.
Cijelo to područje oko crkve iznad Kaštel Novog naziva se Biblijskim vrtom, i čini se prilično inspirativnim za meditaciju ili barem opuštanje u mirnom, filmski pastoralnom ambijentu.
U kuću kraj crkve Gospe od Stomorije došli smo kako bismo probali vertikalu Mindela Jakše Krajančića, korčulanskog vinara koji proizvodi zasluženo popularni pošip Nericu. Mindel je Krajančićev prestižni položaj, a prekjučerašnji je tasting bio neobičan i rijedak, zapravo neponovljiv, jer ni sam Krajančić više zapravo ne posjeduje dva najstarija vina, iz berbe 2013. i 2012. Iz oba je ta godišta u njegovoj vinariji ostalo tek po šest ili sedam boca, što znači kako je sasvim malo vjerojatno da će se tasting vertikale Mindela ikad više ponoviti.
Tasting Krajančićeve vertikale počeo je Crnim pošipom iz 2019. godine. Riječ je o raritetnom roseu od stare, gotovo izumrle dalmatinske sorte. Crni pošip iz 2019. toliko intenzivno miriše na jagode i maline, a istodobno je naglašeno svjež, da izaziva momentalnu ovisnost. Crni pošip iz lanjske berbe postao bi veliki ljetni hit kad bi ga bilo više od 700 buteljki.
Zatim smo po prvi put kušali Nericu iz 2019. godine. Novom Nericom dominiraju herbalno cvjetne arome s nešto žutog voća, ima jako puno svježine i mineralnosti, ali i dobru koncentraciju. Gospodin Krajančić opravdano smatra kako je 2019. jedna od najboljih Nerica dosad.
Slijedila je šampionska Nerica iz 2016. koja je na Decanterovim Svjetskim nagradama osvojila zlatnu medalju i 95 bodova. Nažalost, u ovom se vinu pojavio neobičan, težak miris pečenog mesa, koji se ne smije nalaziti u pošipu koji nije vidio drvo.
Vertikala Mindela počela je berbom 2017. koja još nije na tržištu. Mindel iz 2017. impozantno je vino uljaste teksture, koje ujedinjuje visoki ekstrakt, okuse i bouquet jako zrelog voća sa svježinom i jakom kiselinom netipičnom za ranije berbe. Mindel iz 2017. spada među najbolje pošipe koje smo uopće probali. Jedva čekamo da uđe u distribuciju.
Berba 2015. fino se razvila i sada je u optimalnoj fazi, no nas je najviše impresionirao Mindel iz 2013. Premda je sedam godina star, ovaj pošip nema ni jednu pogrešku, lako se pije, netipično je svjež, zadržao je dosta primarnih aroma, s laganim tercijarnim nijansama meda i suhih citrusa. Mindel iz 2013. vino je koje postavlja nove kriterije za pošip, osobito kad se radi o pošipovoj sposobnosti odležavanja. Posebno je zanimljivo da je 2013. bila tek druga berba Mindela sur Lie. Naposljetku, berba 2012. pokazala je ponešto prašnjavosti i blage znakove oksidacije, ali je svejedno bila vrlo ugodno pitka.
Uz ovo važno upoznavanje s različitim licima pošipa iz Čare, chef Robert Žmire pripremio nam je iznimno sofisticiran, precizno i mekom rukom skuhan devetosljedni ručak. Na Žmirinom su meniju briljirali lagano zadimljeni brancin s pireom od kukuruza šećerca, tartar od orade, lešada od cipla i rižoto s izvanredno ukusnim dagnjama. Chef Žmire mogao bi raditi u jako ozbiljnim restoranima.
Jakša Krajančić, čovjek koji nije profesionalni vinar nego slastičar, u razmjerno je kratkom razdoblju postao jedan od najvažnijih dalmatinskih proizvođača vina
