“JJ Prum ne daje informacije o ostatku šećera, ukupnim kiselinama ni visini pH,” zapisala je u recenziji jednog Prumova kabinetta velika Jancis Robinson. “Te informacije u slučaju njegovih vina zaista nisu potrebne. Prumova su vina toliko skladna i čista da su one zapravo efemerne,” drži gospođa Robinson, autorica nekih do najvažnijih vinskih knjiga na svijetu.
[adsense_content_v2]
Pošto smo u srijedu navečer, u društvu Željka Bročilovića Carlosa, zagrebačkog sommeliera i trgovca luksuznim vinima, kušali 21 njemački rizling, od kojih su dva ili tri bila genijalna, a barem desetak izvanrednih, zaista se moramo složiti s jednom od najboljih nenjemačkih poznavateljica rizlinga .
Rizling je posve eterična sorta. Ona jedina daje vina koja u polusuhoj ili poluslatkoj varijanti izazivaju efekt suhih vina. Ona daje aromatski najkompleksnija bijela vina na svijetu čiji se raspon mirisa kreće od limete do petroleja, s otprilike milijun nijansi između ta dva tipična deskriptora za različite stilove rizlinga.
Rizling je njemačka sorta, nastala negdje u 14. ili početkom 15. stoljeća. Premda se izvrsni rizlinzi proizvode od Alsacea, Kamptala i Wachaua, pa do Washingtona i Tasmanije (a neki vrlo dobri i kod nas ;Korak, Tomac i Šember prije svih) njemački rizlinzi predstavljaju scenu za sebe, bilo da je riječ o niskoalkoholnim rizlinzima iz Mosela, ili suhim, visokoalkoholnim GG-ima (Grosses Gewachs) iz drugih, toplijih regija.
Bročilović Carlos predstavio nam je rizlinge s oznakom kabinett, koje se često krivo percipira kao suhe, premda mogu imati i preko 40 grama šećera, te vina prva dva predikata, spatlese i auslese. Ovdje je važno reći da spatlese, kasna berba, predstavlja možda najbolju vrijednost za novac među svim rizlinzima na tržištu, jer pruža vrlo mnogo zrelosti i kompleksnosti uz zaista povoljne cijene.
Evo što smo sve probali prošle srijede:
Najkonstantniju kvalitetu svakako je pokazala kuća Joh Jos Prum, čija su vina tehnički savršena, zaista kristalno čista i aromatski toliko precizna da bouquet možete razrezati na jasno prepoznatljive elemente. Ta su vina, proizvedena uglavnom reduktivnom metodom, iznimno voćna i visoko komercijalna. Radi se o vrhunskom komunikativnom stilu rizlinga.
Nas su, pak, najviše fascinirali kabinett Egona Mullera i Zillikenova kasna berba iz 1995. godine. Egon Muller je među rizlinzima ono što je Romanee Conti među burgundcima. Njegov najviši predikat TBA, trenutno se na Wine Searcheru prodaje za minimalno 32 tisuće kuna za bocu od 0,375 do 135 tisuća kuna za magnum. Muller godišnje napuni oko tisuću litara TBA rizlinga.
Mullerov kabinett, koji košta oko 200 eura, duboko je vino bez roka trajanja, koje je puno suzdržanih voćnih aroma, neobične mineralnosti i savršene, prirodne, nenametljive, ultralake svježine.
Premda se ni približno ne razumijemo u rizlinge kao Carlos, čini nam se da bi ovo vino moglo dozrijevati još barem tridesetak godina: ono je eterično i savršeno.
Zillikenova kasna berba iz 1995. godine pokazuje pak što se dešava s rizlingom poslije 25 godina: ovaj je spatlese pun petroleja, ali je zadržao voćno cvjetne arome, gladak je kao ulje i usprkos visokim šećerima osvježavajuć skoro kao bolji, odležani Pouilly Fume. Riječ je o prilično čarobnom vinu, kojeg je bilo privilegija probati.
Kellereov kabinett iz 2018. primjer je sasvim drukčijeg stila od JJPruma; radi se o moćnom, čvrsto strukturiranom vinu iz velikog drva, s manje izraženim primarnim aromama, s puno prigušenih zelenih, biljnih nijansi i s fantastičnim balansom 40 grama šećera i barem 8 grama kiselina.
Naposljetku, Lowensteinov auslese posjeduje, uz optimalnu zrelost, i jednu oporu kvalitetu koja pokazuje kako sve rizling može metamorfozirati.
Usprkos visokim postocima šećera, ova su se vina jako dobro slagala s hranom, kako s jelima na bazi curryja, tako i s hlapom s humusom i gusjom jetrom. Rizling je, u svim mogućim stilovima, esencijalno gastronomsko vino. Hrvatski bi se sommelieri zaista mogli i malo više potruditi oko prodaje rizlinga u restoranima.
