Prošlog je petka Željko Bročilović Carlos u zagrebačkom Noelu priredio degustaciju nekoliko neobičnih i izvrsnih vina iz svog uvoznog programa. Kušanje je, doduše, počelo relativno konvencionalno, elegantnim, klasičnim blanc de blancs pjenušcem Cavalieri iz Franciacorte. Zatim smo probali sjajni chardonnay Lowengang Aloisa Lagedera.
Alois Lageder Lowengang
Alois Lageder jedan je od najvažnijih vinara iz Južnog Tirola, a Lowengang je organski certificirani vinograd. Chardonnay Lowengang, kojeg se proizvodi oko 40 tisuća litara godišnje, slojevito je vino burgundskog stila, kremasto i orašasto,s ponešto egzotičnih voćniha aroma i s još uvijek priustnim hrastom. Kažemo još uvijek, budući da se radi o berbi iz 2012. godinekoja se, međutim, doima puno mlađom. Lagederov Lowengang jedan je od najboljih chardonnaya koji se mogu kupiti u Hrvatskoj.
Le Piane
A zatim su uslijedila prilično egzotična vina iz Visokog Pijemonta. Alto Piemonte u samom podnožju Alpa, bio je propulzivna vinska regija do napada filoksere u 19. stoljeću. Poslije filoksere, veće dio vinograda nije obnovljen, no u zadnjih 20 godina Alto Piemonte doživljava stanovitu renesansu. Boca je najviša apelacija u Alto Piemenote, na nadmorskoj visini od 450 do 500 metara, a Le Piane je relativno nova vinarija koja je počela s radom krajem 90-tih godina prošlog stoljeća. Glavne sorte u Boci su, naravno, nebbiolo, pa vespolina, uz ponešto croatine (hrvatice). Kušali smo pet vina iz Boce, od kojih su sva ostavila snažan dojam.
Le Piane Mimmo
Ulazno vino zove se Mimmo. Riječ je o kupaži nebbiola i vespoline, sa značajnim dodatkom hrvatice (oko 30 do 40 posto). Mimmo je elegantno, svježe , pomalo voćno vino koje nije dizajnirano da bi predugo odležavalo, ali mu tanini ipak daju vrlo solidnu strukturu. Slijedila su tri vina Le Piane Boca, iz 2006. 2007. i 2009. godine.
Le Piane Boca
Sva tri vina predstavljaju gotovo jedinstveno iskustvo za rutinirane kušače. Dvije starije berbe asketski su čvrste, senzacionalno aromatične, ekscentrično dugog konzistentnog okusa. Radi se o velikim, gustim vinima koja su još uvijek trpka, i kojima treba nekoliko godina da bi se dokraja otvorila. Ona zapravo podsjećaju na klasični, tradicionalistički, veliki barolo. Pretpostavljamo da mogu trajati još tridesetak godina, a 2007. trenutno je šarmantnija od 2006.
Plinius
S druge strane , berba 2009. spojila je izrazitu, gotovo kalifornijsku voćnost s moćnom, tvrdom strukturom prva dva vina. Utoliko je 2009. sada lakše piti nego starije berbe (osim ako baš niste uvjereni obožavatelj nebbiola). Na kraju smo još kušali Plinius, posebneo izdanje Le Piane: to je vino nastalo uslijed obustavljene, pa ponovo pokrenute fermentacije i ispalo je apsolutno senzacionalno. Plinius svojim intenzitetom, ozbiljnošću, bogatstvom i strukturom asocira na prvorazredne bordeauxe iz velikih berbi.
Vina Le Piane Boca zaista su izvanredna: da smo ih ocjenjivali, niti jedno ne bi dobilo manje od 94 boda. Ona su, naravno, razmjerno skupa, od 300 kuna na više u veleprodaji (ne računajući bitno jeftiniji Mimmo), ali uistinu vrijede taj novac.
