U utorak oko podneva još smo se malo družili s Tomicom Đukićem chefom hrvatske nogometne reprezentacije koji nam je na svom stalnom radnom mjestu u restoranu hotela Osijek, skuhao nevjerojatno dobru juhu od hrena garniranu s puno tek naribanog hrena, da bi nam zatim poslužio spektakularnu crnu slavonsku svinju na dva načina: jedan komad mesa bilo je napravljen s kupusom i krumpirom u velikoj glinenoj posudi, dok je drugi prvo brzo zatvoren na jakoj vatri, pa zatim polagano dovršavan do idealne razine slasnosti.
Vlasnica Ivana Draganić
Gospodin Đukić, moderni tradicionalist nježne ruke, sam je po sebi dobar razlog da se ode na ručak u istočnu Slavoniju. A u početku slavonsko baranjske gastronomske renesanse sudjeluje i iznimno talentirani dalmatinski chef Nikola Eterović, koji kuha u Muzeju okusa. Poslije Đukićeva perfektnog štrudla s jabukama odlučili smo prošetati centrom Osijeka i popiti još koju čašu vina u baru Vinska mušica.
Vinsku mušicu, šarmantno uređeno mjesto s lijepim vrtom, prošle je godine otvorila bivša novinarka Večernjeg lista Ivana Draganić. Gospođa Draganić orijentirala se, prirodno, na slavonska i baranjska vina, od Enjingija pa do Gerstmajera. Popili smo par čaša dražesnog Gerstmajerova rizlinga iz kasne berbe, i usput prolistali vinsku kartu. Cijene su nas, moramo priznati, prilično šokirale.
Većina vina koja se toče na čaše koštaju između 15 i 20 kuna (poneka odu čak do 23), što su cijene o kojima smo u zagrebačkim barovima mogli sanjati prije nekih osam ili devet godina. Vinska mušica, koja osim vina drži craft pivo ( dva Zmajska i jedno lokalno) i lokalne sokove i čajeve, zaslužuje da postane masovno popularna jer je riječ o jednom od sasvim rijetkih lokala koji spajaju kompetentnu ponudu i ultra prijateljske cijene.
