Gramača spada među najljepše anonimne rezidencijalne ulice u Zagrebu. Smještena parsto metara ispod šestinske crkve i sjajnog kafića Non plus ultra, Gramača vijuga kroz duboku šumu pa završava raskošnim imanjem Željka Marincela, teniskog trenera koji je vodio Mimu Jaušovec, u davno vrijeme kad je ta Slovenka osvojila Roland Garros.
U devedesetim je godinama Marincel svoje vile bio iznajmljivao britanskom veleposlanstvu; ondje smo kraj bazena iz ljeta u ljeto jeli velike smrznute jastoge s Aljaske, koji su valjda spadali u službenu prehranu visoko rangiranih engleskih diplomata, i pili razne Pulignyje, Chassagne i bijele Chatneufe. Posjed Marincel danas za razne proslave koristi restoran Lido).
Ilija Zdravko Jakobović
U prvom dijelu Gramače, bliže Gornjem Prekrižju i Šestinama, smjestilo se niz privatnih kuća i urbanih vila s udobnim stanovima. U jednoj od njih živi Ernest Tolj, vlasnik sjajne vinarije St.Hills, dok u kući na samom početku ulice stanuje i proizvodi vina Ilija Zdravko Jakobović, favorit pojedinih zagrebačkih sommeliera.
Gospodin Jakobović, rođeni Slavonac, prije mnogo, mnogo godina preselio se u Zagreb, gdje je postao uspješan biznismen. Bio je direktor firme Furnir, svojedobno jako moćne tvrtke, koja zadnjih godina pokazuje znakove oporavka. Danas Jakobović distribuira Diamove čepove.
Zdravko, iskreni gurman i enofil, jedan je od prvih hrvatskih garažista. Vina se doslovno proizvode u suterenskom prostoru kuće, da bi odležavala u dvorani za barrique u drugom dijelu iste razine vile u Gramači. Grožđe dolazi iz Jakobovićevih 6,5 hektara vinograda u Brodskom Stupniku, a prerađuje ga Ivona Jeličić, poduzetna i precizna dalmatinska enologinja s dobrim ukusom za oranže (voli Podveršiča i La Castelladu). Interesantno je i svakako pohvalno, da je doajen hrvatske vinske industrije i znanosti, dr. Nikola Mirošević, Jakobovićeve vinograde svojedobno bio proglasio najboljim za bordoške sorte u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj.
Jakobović je jedan do rijetkih Slavonaca, ako ne jedini, koji proizvodi isključivo crna vina. U Brodskom Stupniku, odakle se rashlađeno grožđe dovozi u Zagreb, Jakobović uzgaja cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot i syrah.
Glavna enologinja Ivona Jeličić
Dvije su glavne etikete Cuvee Jakob, koji se sastoji do približno jednakih udjela sve tri bordoške sorte (u berbi 2013. lagano je dominirao cabernet sauvignon s 40 posto, dok su franc i merlot sudjelovali s po 30 posto), te Syrah, koji je u ranijim berbama ulazio u kupažu da bi se od 2012. buteljirao samostalno. Jakobovićeva je strategija da prodaje berbe, a ne mlada vina, tako da se sada na tržištu nalaze Jakob i Syrah iz 2013. godine.
U velikoj i ugodnoj kušaonici smještenoj između sobe s fermentorima i sobe s drvenim bačvama, probali smo vertikalu Jakobovićevih vina, kao i sasvim solidan ružičasti pjenušac proizveden charmat metodom u Italiji, koji se od drugih talijansko-hrvatskih pjenušaca izdvaja jačim tijelom, boljom koncentracijom i višim alkoholom.
Syrah iz 2013. posjeduje tipične arome crnog papra, jako puno crnog voća, ponešto dima iz bačvi i lagano čokoladni aftertaste koji se miješa s taninima, koji dugo ostaju u ustima.
Jakob iz 2013. tipična je bordoška kupaža, s puno elegancije i svježine. U bouquetu dominiraju crni ribizl I šumsko voće poput kupina, ali se osjete I primjese zelenih mirisa, tipične za cabernet sauvignone s nebordoških prostora.
Syrah iz 2012. godine izvrsno je vino, jedno od dva najbolja koja smo probali. Ono je voćno slatko, visoko koncentrirano, ali nimalo džemasto, doslovno prepuno crnog bobičastog voća, s odlično integriranim alkoholom, baršunastom teksturom protkanom fino granuliranim taninima, s jako lijepim i dugim aftertasteom crne čokolade i pečenog voća. Riječ je o vinu koje definitivino vrijedi više od 90 bodova.
Jakob iz 2012. također je vrlo dobro uspio: elegantan je i suzdržan poput pravog bordeauxa, neobično svjež za vruću godinu, i opet jako voćan, s vrlo mnogo dobrih, zrelih tanina. Posebno nas je iznenadio Jakob iz berbe 2009. koji dubokom, živom, granitno-rubinskom bojom ne odaje godine, već se doima više mladim nego zrelim. Usprkos 15,5 posto alkohola, vino je dobro izbalansirano, jako ekspresivno, gusto i gastronomski odlično pogođeno, ako ste obožavatelj krvave govedine ili visoke divljači.
Jakobovićeva su nam vina prošli tjedan ostavila mnogo bolji dojam nego kad smo ih kušali u restoranima, vjerojatno zato što su nam ih donosili dok su još bila premlada. Ovim ambicioznim vinima zaista treba barem pet do šest godina dozrijevanja, prije nego što dođu u punu formu, pa stoga nije neobično da je su Jakob iz 2009. i Syrah iz 2012. uvjerljivo dominirali tastingom u Gramači.
