Okej, 2002. u ovim je krajevima bila dobra godina za bijele pinote, jednu od danas najnepopularnijih sorti grožđa. Još pamtimo bijeli pinot Jože Kupljena iz 2002. koji se zvao My Favourite, i koji je zaista predstavljao dragulj u širokom portfoliu ovog štajerskog Slovenca, čija su se vina jednom davno masovno prodavala u hrvatskim restoranima. Sada ih, nažalsot, već predugo nema. Dakle, Kupljenov bijeli pinot bio je uljast, pun alkohola, ali nimalo agesivan, s prekrasnom bouquetom bijelog cvijeća. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako je preživio ovih četranest godina.
Kad smo prošlog četvrtka ručali u vrtu imanja plešivičke obitelji Šember, Kupljenov My Favourite pao nam je napamet čim je Zdenko Šember dekantirao svoj bijeli pinot iz 2002. godine. “Nismo učinili ništa posebno s tim vinom. Proizveli smo ga najjednostavnije što smo znali, da bi tek poslije pet ili šest godina vidjeli da ima veliki potencijal. Danas ga prodaju u Alhambri, skupa s nekim drugim najboljim i najrjeđim hrvatskim vinima što nas, naravno, čini zadovoljnima i ponosnima.”
Šemberovi vinogradi na Plešivici
Šemeberov bijeli pinot iz 2002. godine prilično je čudesno vino, koje je odležavanjem dobilo na koncetraciji i uljastosti, koje je perfektno spojilo primarne i tercijarne arome, i koje je zadržalo svježinu mladog vina. Ono je dozrelo kao veliki bijeli burgundac i zaista zaslužuje ozbiljno poštovanje.
Bijeli pinot iz 2002. predstavljao je apsolutni vrhunac ugodnog ručka kod Šemberovih čija je bazična hrana (kuhana govedina, pečena patka, štrudl s trešnjama iz obližnjeg vrta) zapravo prilično precizna i rafinirana. Vidi se da su do prije četiri godine vodili restoran. Kako je posao s pjenušcima počeo rasti, odlučili su odustati od kuhanja za javnost – što je šteta za Plešivicu – pa se sada bave samo vinima, što je dobro za hrvatsku vinsku scenu.
Šemberi proizvode više od 20 tisuća boca vrlo korektnih pjenušaca. Rose, premda pomalo sirov (na kvascima je odležao samo 12 mjeseci), pun je lijepih voćnih mirisa proljetne svježine, pa se, zapravo, ne može prestati piti. Bijeli brut, u kojem se osim chardonnaya nalazi i lokalna sorta žuti plavec, autoritativno je suh, bogatije strukture, i kompleksnijih okusa. Za koju će godinu Šemberi na tržište pustiti luksuznu varijantu bijelog pjenušca, koja će odležavati četiri godine.
Domaće štrudle kod Šemberovih. Bivši restorateri sada se bave isključivo vinom (domaće štrudle)
Poslije vrlo dobrih pjenušaca, kušali smo ice rizling. Riječ je o našem omiljenom vinu iz samoborskog restorana Gabrek, kojeg nam nikada nije dovoljna samo jedna buteljka. Ice Rizling, kako samo ime kaže, proizveden je maceracijom i fermenetacijom na vrlo niskim temperaturama, kako bi se što više istaknule njegove primarne, jake voćne arome: vino je zaista prepuno bijelih bresaka i marelica. Sa sedam grama kiselina i sedam grama rezidualnog šećera, ice rizling iz 2015. postigao je optimalnu atmosferu slasnosti i kiselosti, koja asocira na mnoge bazične njemačke rizlinge poput Zilikenova Butterflya.
Zatim smo kušali nešto maceriranih rizlinga, vrlo cijenjenih među zagrebačkim sommelierima, pa jedan redoviti chardonnay, pa jedan monstruozno veliki, ali užasno pošteni chardonnay iz 2004. godine, koji kao da je izašao iz udžbenika Paula Kistlera, utemeljitelja kaliforijskog stila chardonnaya. Takva su vina, prepuna maslaca, vanilije i alkohola, danas potpuno demodirana, ali sama činjenica da je Šemberov američki chardonnay preživio dvanaest godina govori u njegovu korist, a protiv trendova.
Naposljetku, moramo svakako izdvojiti crni pinot iz 2013. godine, stilski sasvim različit od velikih Šemberovih vina s početka ovog stoljeća. Radi se o poletnom, elegantnom, mirisnom, laganom pinotu s lijepim aromatskim spektrom (od jagoda do tamnog, vrlo zrelog ljetnog voća), koji bi mogao pomoći definiranju stila hrvatskih crnih pinota, poželjnih na tržištu.
Kušanje smo završili vinom Qvevri iz 2011. godine. Radi se o luksuznom rizlingu iz amfore, koji po mnogočemu asocira na plemeniti konjak, ali s malo alkohola, koji je vrlo skup i kojeg ima smiješno malo (oko pet stotina boca). Svakako je dobro da su Šemberi odlučili proizvesti tako ambiciozno i hrabro vino.
Vinarija Šember još traži svoj jasni stilski izraz. Njihova vina variraju od jednostavnih ali izrazito uspjelih i zaista komercijalnih buteljki poput ice rizlinga i recentnog crnog pinota, do krajnje kompliciranih vina poput dugo maceriranih rizlinga. Budući da su pjenušci u središtu njihova razvoja, valja pretpostaviti da će u idućim godinama uspjeti nešto dulje odležavati svoja dva glavna proizvoda, Rose i Brut, i da će time definitivno učvrstiti renome Plešivice kao epicentra hrvatske proizvodnje pjenušavih vina.
