Decanter je prije sedam ili osam godina ukinuo Broadbentovu kolumnu. Uslijed uništenja industrije tiskanih medija Decanter je morao štedjeti, pa im je valjda bilo najlakše odreći se jednog od svojih utemeljitelja Michaela Broadbenta, koji je ionako već bio star i bogat čovjek. Uredništvo, dakle, zbog Broadbenta nije osjećalo osobitu grižnju savjesti. Ali, mi koji čitamo Decanter desetljećima, više nikad nismo osjetili ono čudesno, radosno uzbuđenje pri kupnji novina koje stvaraju samo veliki novinski pisci i fotografi.
Decanter do danas nema ni jednog autora koji bi se po atraktivnosti pisanja približio Broadbentu. Broadbentov je stil bio jedinstven. On je bio izumitelj i apsolutni šampion vinskog gonzo novinarstva. Nikad nije pisao samo o vinima, nego uvijek o sebi, pa je u svojim vrlo kasnim godinama, izvještavajući o tastingu u Domaine Romanée Conti hladno napisao kako je negdje tijekom šezdesetih godina sa suprugom Daphne jedne noći vodio ljubav usred vinograda Romanée Conti.
Daphne, stalna junakinja njegovih tekstova, umrla je 2015. a Broadbent se ponovo oženio, pazite sad, u 92. godini, lani, skoro neposredno prije smrti. Michael Broadbent mogao si je dopustiti krajnje osoban stil, milijun indiskrecija i namjernu neobjektivnost, jer je Michael Broadbent znao baš sve o vrhunskim vinima. Kraj Broadbentova se znanja čak i Parkerove knjige doimaju bitno manje enciklopedijske. Tijekom skoro 70 godina u vinskom biznisu, Broadbent je napisao više od dvadeset knjiga. Svatko tko se želi razumjeti u svijet vrhunskih vina morao bi imati njegovu knjigu Vintage Wine, Fifty Years of Tasting, Three Centuries of Wine.
Na nešto više od 550 stranica Broadbentova magnum opusa objavljenog bez ijedne fotografije, tiskane su, među ostalim, zabilješke s ocjenama o berbama Bordeauxa od 1784. do 2000. godine! U ovom fenomenalnom, jedinstvenom trezoru znanja obuhvaćene su još Burgundija , vintage port, Champagne, Madeira, Loire, Rhone, Njemačka, Italija ali i vina Novog svijeta, kao i libanonski Chateau Musar.
Michael Broadbent rodio se 2. svibnja 1927. godine u Yorkshireu. Premda je studirao arhitekturu,1952. godine ušao je u trgovinu vinom. Osam godina kasnije postao je Master of Wine, ali svoje novinske tekstove nikad nije potpisivao s MW. Godine 1966. počeo je raditi za aukcijsku kuču Christie’s, čiji je vinski direktor a kasnije glavni konzultant bio do pretkraj karijere. Može se slobodno reći da je Broadbent izmislio današnje aukcijsko tržište vina.
Sredinom 70-tih pridružio se Decanteru, u vrijeme osnivanja najvažnijeg svjetskog vinskog magazina. U Decanteru je neprekidno iz mjeseca u mjesec objavljivao svoje osobne vinske zabilješkem dok mu uslijed krize nisu ukinuli kolumnu (usput govoreči, tiskano izdanje Decantera danas se prodaje u
manje od 40 tisuća primjeraka u cijelom svijetu). Prije dvanaestak godina Michael Broadbent bio je upleten u ozbiljan falsifikstorski skandal. U knjizi Billionaire’s Vinegar koju je izdala ugledna kuća Random House, Broadbent je optužen da je svjesno pomogao poznatom kolekcionsru /krivitvoritelju Hardyu Rodenstocku da za golem novac proda famozne bordeauxe predsjednika Thomasa Jeffersona, za koje se ustanovilo da su falsifikati. Broadbent je tužio Random House, koji mu je poslije vansudske nagodbe isplatio nepoznatu svotu. Međutim, knjiga se nastavila prodavati neizmjenjena, s tom dosta gadnom optužbom protiv najutjecajnijeg britanskog vinskog pisca. Michael Broadbent umro je 17. ožujka ove godine u 93. godini.
