U petak navečer nebo nad Kopačkim ritom sličilo je na scenu iz hororca. Dugačke munje osvjetljavale su široku, zlatnozelenu ravnici nasuprot Ritu, kiša je metodično bubnjala po krovu i dvorištu, a konobar nam je donio svijećnjak ako nestane struje.
Struje je nestalo na točno jednu sekundu, a onda su nam konobari ispričali kako je to zapravo neobično, jer Kormoran redovito, na dulje vrijeme, ostaje bez struje kad jako grmi. U Kormoranu smo u petak, usred opake ljetne oluje, kušali aktualnu liniju beljskih vina. Rose iz 2017. napravljen od cabernet sauvignona, bitno je življi od lanjskog, što je i normalno jer sadrži manje rezidualnog šećera.
Graševina s navojnim čepom iz 2017. najveći je Beljev i baranjski fenomen. Ovo vino od tridesetak kuna na recentnim je međunarodnim natjecanjima osvojilo jednu srebrnu i jednu brončanu medalju! Takvi se rezultati ne očekuju od supermarket vina, a Belje ih redovito postiže. Premda sasvim mlada i svježa, ova se jako dobra graševina još bolje složila s fenomenalnim kulenom od crne slavonske svinje, koji će se pojaviti na tržištu idućeg proljeća.
Zatim smo još probali standardno elegantnu Vrhunsku graševinu iz 2016. pa raskošnu i zaista izvrsnu graševinu Goldberg iz 2016. koja sadrži i sok izborne berbe bobica, što je čini posebno kompleksnom. Naposljetku, frankovka Goldberg iz 2012. malo je remek djelo od vina, koje nas je koncentracijom, ugodno visokim alkoholom i aromama i okusima trešanja i višanja podsjetilo na podunavsku verziju amaronea.
Kormoran se nalazi na senzacionalnoj lokaciji: s njegove se terase ulazi izravno u Kopački rit, najdivljiji park srednje Europe. Hrana u Kormoranu jednostavna je i korektna. Loše je što Kormoranovim kuharima nedostaje poznavanje složenijih kulinarskih tehnika.
Dobro je što ponekad raspolažu fenomenalnom robom, poput beljskog eksperimentalnog kulena od crne svinje ili preslasnog smuđa dvokilaša.
