Svježi wasabi napokon postaje i hrvatski restoranski standard. Dakle, ono sto se trgovački zove wasabi i što se prodaje u malim tubama ili u prahu, zapravo nije wasabi, nego hren obojan u zeleno. Wasabi je zeleni korijen cvjetnog mirisa i blago pikantnog okusa, za čiji je uzgoj potrebno ekstremno puno vode, i koji se u europskim i hrvatskim japanskim restoranima uglavnom ne koristi jer je prilično skup.
U siječnju ove godine u bečkom restoranu SHIKI, koji je upravo dobio Michelinovu zvjezdicu, wasabi su nam naribali za stolom. Takvo ispravno posluživanje wasabija veseli njihove goste, koji ga masovno naručuju. Par tjedana kasnije, u Takenoku smo dobili prvi svježi wasabi u Hrvatskoj, ali ga ondje nažalost ne ribaju pred gostima.
Sinoć su nam, pak, u Tekki, uz uobičajeno izvrstan sashimi i sushi, wasabi ribali za stolom. Cijela se prepuna blagovaonica ispunila cvjetnim, slatko ljutkastim mirisima jednog od bitnih elemenata prave japanske kuhinje. Ispravno serviranje wasabija još je jedan pokazatelj da Tekka ide u pravom smjeru: kvaliteta i znanje jedini su put za upmarket restorane. Sinoć je u Tekki održana večera Veuve Clicquota, jednog od najpopularnijih šampanjskih brendova, kojeg u Hrvatsku uvozi zagrebačka MIVA.
Uz sushi, točio se standardni Yellow Label brut, uz jakovske kapice Rose, a uz iznimno mekanu hobotnicu izvrsni, moćni, jako suhi vintage rose iz 2008. Veuve Clicquot spada među one šampanjerije čija vina s oznakom berbe predstavljaju baš odličnu vrijednost za novac. Na kraju smo još kušali Rich, desertni šampanjac koji se zadnjih godina servira na ledu i služi kao baza za koktele, poput Moet et Chandonova Ice Imperiala.
Goste je na stolovima dočekala knjiga Imperial Journey. Riječ je o biografiji gospođe Clicquot, jedne od najvažnijih osoba u povijesti industrije šampanjca. Lijepo je i nekako otmjeno kad odete na večeru i dobijete knjigu. Stoga čestitamo MIVI na ovoj pametnoj galantnosti.
