“Berba je prošla odlično. Od početka vegetacije pa do kraja berbe vremenski uvjeti bili su idealni. Stoga vjerujem da će i vina biti baš posebna,” napisao nam je ovih dana Frano Miloš, vodeći pelješački vinar čiji Stagnumi već desetljećima precizno odražavaju svoj terroir. Poslije vrlo slabe 2014. hrvatska su se vina vratila u formu s vrlo dobrom berbom 2015. No, čini se da je 2016. još značajno kvalitetnija od lanjske berbe. Stoga je zasad možemo proglasiti berbom desetljeća.
Razgovarali smo s uglednim vinarima iz tri naše vinske regije (Istra, Slavonija i Podunavlje, Dalmacija), koji svi o ovogodišnjoj berbi govore u superlativima. Franco Cattunar, jedan od vodećih istarskih vinara i vinogradara koji posjeduje više od 50 hektara vinograda oko Brtonigle, počeo je brati malvaziju 8. rujna, a teran 20. rujna. Cattunar smatra kako je ovogodišnja berba bila podjednako dobra i za bijele i za crne sorte: ”Točno je da je urod 25 do 30 posto manji nego lani, zbog lošeg vremena u doba cvatnje.
Bolja, uravnoteženija vina s više primarnih aroma
Međutim, kad je riječ o omjeru šećera i kiselina, ova je berba bitno uspješnija od lanjske. Slador je 20-tak posto viši nego lani, dok su kiseline veće od šest grama. Potencijalni alkohol i kiseline ove su godine, dakle, upravo perfektno usklađeni. To se dogodilo zbog manje vrućih dana nego lani, kao i zbog više hladnih noći. Uslijed takve temperaturne razlike loza je trpila manje stresa nego 2015. kad su dani bili prevrući, a noći jako tople. Temperaturna razlika između dana i noći dobro je utjecala i na aromatiku. Zbog svega toga možemo reći da ovogodišnja berba, bar zasad, zaista berba desetljeća. Nadamo se da ćemo proizvesti bolja, uravnoteženija vina s više primarnih aroma.”
Vera Zima, glavna enologinja Iločkih podruma, druge najveće istočnohrvatske vinske tvrtke iza Belja, također je vrlo zadovoljna aktualnom berbom. Gospođa Zima u subotu nam je rekla kako je grožđe bilo savršeno zdravo, bez imalo primjesa plijesni ili bilo kakvih drugih bolesti: ”Dugo nisam vidjela ovako zdravo grožđe,” naglasila je enolognja koja upravo nadzire vinifikaciju oko 6 milijuna kilograma grožđa. “Prvo smo 5. rujna počeli brati traminac, a zatim chardonnay, pa graševinu. Počeli smo brati rano da bismo sačuvali svježinu.
Šećeri su rasli iz dana u dan, što u ovoj berbi nije utjecalo na pad ksielina. Dapače, kiseline u graševini kreću se oko sedam grama, što jamči svježa, čista i aromatična vina. Šećeri su, međutim, rasli toliko brzo da smo već pretkraj rujna obavili iI kasnu berbu traminca, i to na 110 oeschela! Ostavili smo još četiri hektara traminca za izborne i ledene berbe. Mislim da ćemo s izbornom berbom, s obzirom na brzinu prikupljnja šećera, početi već idućeg tjedna, dok je o potencijalnim šećerima za ledenu berbu teško i razmišljati. Važno je reći da i naše crne sorte za vrhunska vina, frankovka i caberner sauvignon, sjajno dozrijevaju. Ova je berba zaista jedna od najboljih koje pamtim.” zaključila je gospođa Zima.
Vegetacija nije bila idealna
Ivica Kovačević, direktor bračkog Stina Vina, najvažnije dalmatinske vinske tvrtke, podjednako je entuzijastičan: ”Berba na Braču svakako spada među bolje otkako Stina postoji. Riječ je, doduše, tek o osmoj našoj berbi. Moram, međutim, reći da tijekom vegetacije sve nije izgledalo idealno… Ljetos su puhale neobično jake bure, katkad olujnog značaja, što je rezultiralo znatnim oštećenjima na lišću i grozdovima, posebno u vinogradu Grabice, gdje smo posadili pošip i vugavu. Bura je dovela do smanjenja uroda, ali je kvaliteta pošipa i vugave iznimna. Ovogodišnje je grožđe vrhunske kakvoće, s optimalnim odnosom šećera i kiselina, uz odlično razvijene arome. Kad je pak riječ o plavcu, na južnim bračkim položajima berba koja je sada pri kraju, svakako je jedna od najboljih. U podrum je stiglo grožđe iznimne kakvoće i zdravstvenog stanja, s izrazito visokim sadržajem šećera i ekstrakta.
Čak su i kiseline vrlo dobre, posebno kad znamo da su kiseline možda najslabija plavčeva točka. Možda je prerano već danas konstatirati da se radi o berbi desetljeća, ali 2016. svakako bi mogla postati berba desetljeća. Potencijal postoji, a mi ćemo u podrumu učiniti sve da napravimo najbolje moguće vino iz uistinu iznimno dobre berbe.” zaključio je gospodin Kovačević. Čini se, dakle, da u svim hrvatskim vinorodnim regijama dominiraju optimizam i ushićenje radi izvrsne berbe, koja bi kvalitetu hrvatskog vina mogla podići na novu razinu. Kako je zaista došlo vrijeme da se u Hrvatskoj vino počinje ocjenjivati po berbama a ne samo po proizvođačima, 2016. se čini idealnom godinom za uvođenje tog novog pristupa u vrednovanju hrvatske vinske industrije.
