Madirazza je velika obiteljska vinarija s Pelješca, iz Potomja, koja godišnje proizvodi oko 300 tisuća litara vina, što je za pelješke kriterije golema brojka. Madirazza proizvodi sve moguće žanrove vina od skoro svih južnih sorti (uključujući i pet nat od rukatca i pošipa), ali je, naravno, fokusiran na dingač. A Madirazzini su dingači drukčiji.
[adsense_content_v2]
U stilskoj diversifikaciji peljeških plavaca unatrag desetak godina, uočili smo nekoliko bitnih novijih trendova uz ona dva glavna koja diktiraju Frano Miloš i Ernest Tolj (tu se radi o prirodnim , neintervencionističkim vinima s jedne strane, i o visoko poliranim ali opet terroirskim vinima s druge).
Dakle, osim Miloša i Tolja, noviji trendovi među plavcima s Pelješca obuhvaćaju pogled na amarone kao kod Grgurevića, ali i potragu za što elegantnijim i pitkijim vinima koja svejedno imaju dug rok dozrijevanja kao u slučaju Madirazze.
Ovih smo dana probali dva njihova bitno različita Dingača, Grande Madirazza iz 2011. i Tramontanu iz 2012. koji svejedno dijele nekoliko zajedničkih značajki: nisu agresivni u taninina, netipično su elegantni za Pelješac, relativno su svježi i imaju izražene balzamičke note.
Tramontana je vjerojatno najpoznatiji Madirazzin Dingač. Riječ je o vinu vrlo prihvatljive cijene s obzirom an apelaciju (125 kuna u Vrutku) zaista neobične svježine za svoj terroir, s vrlo specifičnim bouquetom: prvo osjetite Luxardo višnje iz kompota, zatim mekane suhe šljive i smokve, malo makije i tek dodir crne čokolade, da bi se na kraju pojavile naglašene balzamične note. Tanini su zreli, sitno granulirani, okus ponavlja dojmove s nosa samo što je balzamičnost još naglašenija, a aftertaste je vrlo dug.
Tramontani nedostaje puno srednje nepce što je tipično za veliku većinu hrvatskih crnih vina, no osim te zamjerke ovaj nas je dingač zasita ugodno iznenadio. Preporučili bismo ga uz bifteke, janjeće kotlete ili cijelo janje na ražnju.
Njegova svježina i glatka tekstura omogućuju da se jako lako pije: riječ je o jednom od posve rijetkih dingača kod kojih jedna buteljka uz ručak nije dovoljna.
Grande Madirazza iz 2011. godine, sa sasvim drukčijom etiketom, ponavlja mekanu i lakopitku stilsku orijentaciju Tramontane, ali je znatno čvršće strukturiran. Grande Madirazza gusto je vino koje linearno puni cijela usta; nema dakle šupljeg srenjeg nepca. Aromatski profil donekle je sličan, s tim da su višnje, šljive, herbalnost i tamna čokolada izraženiji ne mirisu, a balzamične note na okusu.
Razlike između Tramontane e Grande Madirazze uvjetovane su razlikama u berbi: grožđe za Tramontanu načelno se bere se u prvoj polovici rujna, a za Grande Madirazzu par tjedana kasnije.
No, usprkos kasnijoj berbi, višem ekstraktu i puno gušćoj taninskoj strukturi, Grande Madirazza opet je elegantan, svjež i neobično lako se pije za prilično koncentirano vino s Pelješca. Uz Grande Madirazzu preporučili bismo divljač i kompleksna jela od govedine poput Wellingtona, ali i tartar biftek. Grande Madirazzu probali smo s Noelovim tartar biftekom: kombinacija zrelosti i svježine vina odlično se složila s majstorski začinjenom sirovom govedinom.
Vinarija Madirazza trenutno eksperimentira s još jednim Dingačem, iz berbe 2016. koji bi trebao propitati stilske granice elegantnih Dingača u odnosu na alkohol. Naime, jedan do Madirazzinih Dingača iz 2016. prikupio je čak 17,5 posto alkohola ali je, kako su nam rekli u vinariji, vinificiran u jednako neagresivnoim, elegantom i mekšem stilu. Moramo priznati da jedva čekamo probati.
S obzirom na veliki opseg proizvodnje, originalnost stila i dugo trajanje vina, Madirazza bi mogao postati jedan od najvažnijih igrača na Pelješcu.
