U subotu oko tri popodne, zagrebačka galerija Lauba bila je skoro prepuna. Gotovo da ste se morali sudarati s drugim posjetiteljima trećeg Vinartova Grand Tastinga kad ste se htjeli približiti bilo kojem izlagačkom štandu. No, radilo se o ugodnoj a ne klaustrofobičnoj gužvi, jer je Lauba prostor s puno zraka i jako visokim stropovima u kojem se nikad ne možete osjećati klaustrofobično. Osim toga, broj izlagača na Vinartovu Grand Tastingu limitiran je na oko 120, što znači da su redovi između štandova dovoljno široki, pa se i u vrijeme najintenzivnije posjećenosti ipak može normalno hodati, komunicirati i najvažnije, zaista kušati vino.
A izlagači, većim dijelom domaći, uz selekciju vina većine važnijih uvoznika, ove godine na Grand Tastingu nisu bili samo zbog publike nego i zbog biznisa. Kako nam je rekao organizator Grand Tastinga Saša Špiranec, u petak i subotu Laubu su posjetili predstavnici značajnijih hotelskih kuća, u kojima se upravo izrađuju vinske liste za predstojeću sezonu. Vinski festival u Laubi stekao je, dakle, i poslovni značaj. Mi smo se, naravno, više bavili vinima nego biznisom (premda smo sudjelovali u kraćoj raspravi s nogu između Ivice Matoševića, Alberta Benvenutija i Marina Markežića, o jednom od za širu javnost neočekivanih problema vinske industrije: nedostatku radne snage i hitnoj potrebi za uvozom radnika).
Najviše smo vremena vjerojatno proveli uz stol male zagrebačke tvrtke Hidden Wines, budući da ti inteligentni momci uvoze neka od najoriginalnijih vina koja se mogu kupiti u Hrvatskoj. U petak smo ondje kušali fenomenalne Austrijance Nigla, Nikolaihof i Polza, a u subotu dva neobična nebbiola iz manje poznatih pijemontskih apelacija, te jedan izvrsni, sedmogodišnji lagrein iz Alto Adigea. Mlada firma Enozoik, koja se tek prije par mjeseci predstavila javnosti, privukla nas je novozelandskim sauvignonom Tinpot Hut, koji je lani u Decanteru dobio 98 bodova, premda košta oko 13 funti. U Hrvatskoj ovaj sauvignon, koji je istodobno ekstremno zelen ali i pun tropskog voća, košta 110 kuna. Decanterovih 98 bodova za 110 kuna čine Tinpot Hut najboljom vrijednošću za novac koju možemo zamisliti, pa smo u Vinartovoj pop up vinoteci odmah kupili par buteljki.
Na Vivatovu smo štandu probali, naravno, Ferrari, sjajni pjenušac iz Trenta, a zatim smo se prošetali do nekoliko slovenskih izlagača. Jakončič iz Goriških brda donio je moćnu i zrelu Carolinu Select iz 2006. godine u boci divovskog formata, te je predstavio Uvaiu, svoje novo vino. Uvaia je macerirani, dakle crvenkasti sivi pinot, proizveden u drvenim jajima. Uvaia je još zatvorena na nosu, ali uzbudljiva, puna i egzotična na okusu.
Među hrvatskim vinarima osobitu je pažnju privlačio Luka Krajančić, oko čijeg se štanda stalno stvarala velika gužva. Dosta je posjetitelja zastajalo i pokraj stola zagrebačkog književnika i međimurskog vinara Roberta Naprte, čiji se debitantski, ultrasuhi, ali puni pjenušac Solum uvrstio u prvi red domaće proizvodnje pjenušavih vina, odmah iza obitelji Tomac.
Među istarskim vinima osobito nas je zanimala Coronicina nova Grand Malvasia, vjerojatno najelegantnija do danas, koja će stići na tržište za nekoliko tjedana. Cattunarov Teran iz 2007. impresivno je gladak, elegantan i prilično velikog tijela, dok Crna zemlja iz 2016. spada među trenutno najatraktivnije malvazije na tržištu. Probali smo još i nekoliko novih Fakinovih vina (o kojima ćemo pisati u recenziji njegova terana Il Primo), odlične Ipšine malvazije te posve neobičnu Koronu, raskošnu i višestruko nagrađivanu malvaziju obitelji Franković.
Naravno, i velike hrvatske vinarije poput Badela, Lagune, Belja, Iločkih podruma i Feravina, predstavile su svoje glavne favorite, što je sve zaokružilo zaista reprezentativnu selekciju vina na ovogodišnjem Grand Tastingu. Naposljetku, ekspresivne ali meke fotografije Milisava Vesovića, jednog od najvažnijih živih hrvatskih fotografa, koje su s visine Laubinih zidova gledale na izlagače i goste, dodatno su utjecale na zaista lijepu i poticajnu atmosferu ovogodišnjeg Grand Tastinga.
