U petak popodne zagrebačka je Lauba izgledala kao najstroži centar grada u subotu u podne. Pred ulazom u Laubu stajalo je vrlo mnogo ljudi s čašama u ruci, koji su veselo čavrljali, malo iza ulaza Cheese Bar je smjestio svoju pop up podružnicu, dok je u samoj galeriji vladala tolika gužva da se Lauba prvi put premalom za najbolju hrvatsku vinsku izložbu.
Obilazak Vinartova Grand Tastinga počeli smo za štandom vinarije Galić, gdje nam je glavni enolog Slaven Jeličić natočio niz novih vina, od kojih posebno ističemo Rose iz 2018. Riječ je, naime, o prvom slavonskom roseu koji je suh kao barut. Ovaj strateški stilski zaokret govori o zrelosti Vina Galić. Ta se vinarija, koja je dosad godišnje prodavala oko 40 do 45 tisuća buteljki polusuhih rosea, sada odlučila napraviti čisto, beskompromisno, vrlo ozbiljno vino s lijepim aromama jagoda, elegantnom teksturom i skoro ništa neprevrelog šećera.
Radi se o jednom od najboljih hrvatskih rosea uopće. Gospodin Jeličić još nam je natočio vrlo kremastu graševinu iz 2018. (i tu se radi o stilskom zaokretu u odnosu na prethodne berbe), te jako seksi crni pinot iz 2016.
Zatim smo otišli do stola Hidden Wines, naše omiljene male tvrtke za uvoz velikih prirodnih vina, gdje smo kušali odlični gruner veltliner i genijalni rizling Lea Alzingera, oba s oznakom Smaragd , iz 2017. godine. Vinarija Alzinger spada među tri ili četiri najvažnije u Wachau.
Kako bismo nastavili u prirodnom stilu, kod irsko hrvatske Master of Wine, velike dame Jo Ahaerne, probali smo briljantni Wild Skins iz 2016. Wild Skins macerirana je mješavina pošipa i bogdanuše; dio vina odležavao je na talogu skoro dvije godine.
Par koraka dalje smjestio se ugledni maslinar Klaudio Ipša, koji je svojim maceriranim malvazijama osvojio istarske i kvarnerske vinske karte (a sve ga je više i u Zagrebu). Budući da malvazije dobro poznajemo, u Ipšinom smo društvu kušali aromatični, jako bogati crvenkasti sivi pinot i slasnu Santa Elenu, kupažu refoška i merlota.
Zatim nam je Tomica Tomac natočio veličanstveni pjenušac iz amfore iz 2015. godine koji još nije na tržištu, i prelijepo dozreli Brut Classic iz 2006. definitivno najimpresivniji hrvatski pjenušac, koji je ikada izašao na tržište.
Kod obitelji Kurtalj, Tomčevih susjeda s Plešivice, svidio nam se pjenušac Prestige, koji je pet godina odležavao na kvascima.
Badel je, pak, donio kolekciju mladih vina, među kojima se ističu novozelandski stilizirani sauvignon Vezak iz 2018. i vrlo intenzivna graševina Vezak iz iste berbe.
Na kraju, već pomalo umorni od bezbrojnih kušanja , osvježili smo se čašom klasičnog šampanjca Charles Heidsieck s Enozoikova stola, da bi naposljetku još kušali fenomenalni Benvenutijev muškat San Salvatore iz 2013. i ne manje impresivni traminac Iločkih podruma iz Izborne berbe prosušenih bobica, također iz 2013.
Na samom izlazu iz Laube pozdravili smo se s Marinom Markežićem, vlasnikom Kabole, koji nam je natočio nekoliko zanimljivih vina, od kojih nam se najviše dopao još premladi ali potencijalno duboki, kompleksni Teran iz amfore iz 2015. godine.
Prvi dan Vinartova Grand Tadtinga završio je gala večerom u Canopyevu restoranu ReUnion, gdje su Marko Fakin i obitelj Šember slagali svoja najbolja vina s gastronomskim menijem chefa Marinka Topalovića.
