Vinoteka na Stradunu, u kojoj dominiraju vina pelješke kuće Miličić i gdje su nam buteljku Čotarove Dražne prodali u vrećici s Miličićevim logom, klasičan je slučaj prevarantske trgovine za benevolentne turiste. U tu vinoteku povremeno dolazimo više od deset godina. I uvijek smo plaćali karticama.
U četvrtak navečer prilično zbunjena mlada prodavačica izvijestila nas je da im POS uređaj ne radi i da moramo platiti u gotovini. Kad smo damu pitali što se dogodilo s POS-om, pognula je glavu i rekla da ne zna, ali da joj je kolegica, koja je radila u ranijoj smjeni, rekla da kartice danas ne rade. Naša trgovkinja nije ni pokušala provući karticu kroz POS. Što može navesti samo na zaključak da je dobila uputu da kartice, eto, ne rade. Kad bi vinoteka na Stradunu odlučila ukinuti kartice, to nam ne bi bilo simpatično, ali bismo barem znali na čemu smo. Ovako, teza o POS uređajima koji ne rade, ostavlja dojam sitne, žicarske prevare.
Istog su nam popodneva u restoranu Proto, preko puta nesretne vinoteke, rekli da baš nikad nemaju problema s POS uređajima.. Posve je jasno da u vinoteci na Stradunu više nećemo kupovati, jer su nam takve trgovačko-prevarantske prakse odveć antipatične. Taj dućan, međutim, prodaje šampanjce i žestoka pića uglednih distributera poput MIVE i Acrobata, koji bi se morali zabrinuti što su ušli u pomalo kompromitirajući kontekst.
