Vivat nam je jučer poslao mail u kojem je pisalo da je u normalnoj narudžbi Madirazzina grka Herakles iz berbe 2019. u vinoteku greškom stiglo i nekoliko buteljki iz 2013. U Vivatu su bili dosta uzbuđeni zbog stanja tog pomalo starog vina, pa su nas zamolili da dođemo probati.
Danas smo u vinoteci u Martićevoj kušali Herakles iz 2013. iz buteljke otvorene jučer. Vino se zaista doima pomalo nevjerojatno. Prvo, ima kristalnu svjetložutu boju koja asocira na mladu berbu. Od svakog bi osam godina starog grka očekivali tešku boju starog zlata. Drugo, na nosu su se osjetili tek minimalni tragovi oksidacije, vjerojatno uvjetovani činjenicom da je boca otvorena prije 24 sata.
Treće, Madirazzin Herakles iz 2013. zadržao je dio primarnih, citrusno herbalnih aroma na koje su se skladno nadovezale bogate arome suhog voća i suhog cvijeća tipične za uspješno odležana bijela vina, s lijepom, tipičnom sortnom gorčinom na završetku.
Zašto je sve ovo važno? Premda grk može nakupiti visoke kiseline što bi ga trebalo činiti podesnim za odležavanje, još nigdje, ni na restoranskim vinskim kartama ni u vinotekama nismo vidjeli grk stariji od četiri ili pet godina. Današnji Herakles u Vivatu bio je naš najstariji grk uopće.
Sama činjenica da grk može tako dobro dozrijevati mogla bi promijeniti filzofiju promocije i prodaje vina od vjerojatno najplemenitije dalmatinske bijele sorte.
Madirazzin Herakles iz 2013. godine pokazao je da grk ima zaista fantastičan potencijal, i da bi ga se moglo pretvoriti u velik, jako važan hrvatski vinski brend kad bi ga proizvodilo više od desetak ili petnaest vinarija.
Nažalost, vino koje smo danas probali u Martićevoj zasad se ne može nigdje kupiti. U Vivatu su nam rekli da je vinarija Madirazza sačuvala oko 200 buteljki, koje vjerojatno neće pustiti u prodaju.
