Već osam godina živimo uz dva modela malvazija. Prvi, koji obuhvaća mlade malvazije, možemo nazvati clean & fresh. Njegovi su glavni zastupnici Moreno Coronica i Gianfranco Kozlović uz bezbroj više ili manje uspješnih imitatora. Coronicina se vina u kategoriji clean & fresh ipak izdvajaju svojom mineralnošću i salinitetom.
Drugi model čine najrazličitije odležane malvazije, često s previše drva, s nediskriminativnom maceracijom i s pomalo prljavim, zagorenim, pregorkim okusima. Između ta dva modela, u proteklom se desetljeću isprofiliralo tek nekoliko stilski čistih vina, poput Matoševićeve Antike, Benvenutijeve Anno Domini i Kaboline Unice. Lagunina Festigia i par zadnjih berbi Medeina Montirona također su se izdvajali stilskom prepoznatljivošću.
No, još se nije bila stvorila kritična masa ambicioznih vina koja bi izišla iz prvog ili drugog modela, i koja bi malvaziju kao najkomercijalniju hrvatsku vinsku sortu povela prema novim pravcima razvoja. Sve do ove godine, kad se na tržištu pojavilo dovoljno vina iz različitih berbi koja su proširila izražajne mogućnosti malvazije, pokazujući da se od tog identitetskog istarskog grožđa mogu proizvoditi svjetski relevantna vina.
Kad je riječ o mladim malvazijama, najvažniju je ulogu odigrao motovunski garažist Marko Fakin, koji je model clean and fresh obogatio s puno supstancijalnih elemenata, od šarmantnog bouqueta do zaista preciznih, lako prepoznatljivih okusa. Fakinova Malvazija iz 2016. godine utoliko je najzanimljivije mlado istarsko vino iz lanjske berbe.
Kad je, pak, riječ o odležanim malvazijama, tu smo na rubu dramatičnih promjena koje, poslije višegodišnje kvalitativne i stilske stagnacije (o kojoj je u intervjuu za Kult Plave Kamenice početkom godine govorio Marjan Simčič), istarske vinare ponovno kreativno približavaju Slovencima iz Goriških brda i Vipave.
Lagunina Vižinada Riserva iz 2013. koja se tek ove godine približila vrhuncu, primjer je terroirske elegancije i besprijekornog tretmana u podrumu. Kozlovićeva Santa Lucia iz 2015. stilizirana umjereno burgundski, ispala je izvanredno: nova Santa Lucia sigurno će bitno utjecati na brojne istarske proizvođače.
Ipšine macerirane malvazije, koje vinficira Tilijin Matjaž Lemut, pokazuju kako malvazija može spojiti ekspresivnost maceracije s elegancijom i prepoznatljivom sortnošću, dok je Benvenutijev Anno Domini iz 2015. lijepo, duboko, ozbiljno i kompleksno vino koje u usporedbi s prethodnim berbama predstavlja korak naprijed, osobito u eleganciji.
Naposljetku, Giorgio Clai je sa Svetim Jakovom 2015. godine napravio monumentalno, briljantno vino, koje može podnijeti usporedbu s velikim vinima iz Collia i Goriških brda.
Ovoj selekciji treba dodati i činjenicu da se Matoševićeva Antika iz grozne 2014. godine, pokazala neobično dobrom i stilski konzistentnom.
Sasvim smo sigurni da će 2017. ostati zapamćena kao godina u kojoj se malvazija napokon pokrenula i potražila put kojim će od svakodnevnog postati ozbiljno vino.
O tome , uostalom, svjedoči i činjenica da su ove godine malvazije osvojile tri zlata na najvažnijim svjetskim vinskim natjecanjima: Marko Fakin (za La Primu) i Mario Banko na Decanteru te Benvenuti s Anno Domini na International Wine Challengeu. Nadamo se da će i u idućim berbama proizvođači malvazije pokazati da razumiju kako se ne smiju zadovoljiti tek jednostavnim, komercijalnim vinima koja se prodaju sama od sebe, ali i kako ne smiju eksperimentirati bez dovoljno znanja i vizije o tome što žele postići.
Više o najvažnijim promjenama u hrvatskoj vinskoj industriji pročitajte u Godišnjem vinskom izvještaju 2017. Kulta Plave Kamenice
