Poštujemo li definiciju terroira koja podrazumijeva tlo, klimu ali i specifičnu kulturu rada u vinogradu i proizvodnji vina, Korlat iznad Benkovca nije striktni terroir. Naime, na Korlatu se do prije dvadesetak godina nije proizvodilo grožđe, nego se ondje nalazio vojni poligon. Na Korlatu se nije moglo proizvoditi ništa, jer je Korlat bio brutalni kamenjar bez zemlje.
Onda je Badel angažirao glasovitog hrvatskog vinskog znanstvenika, profesora Nikolu Miroševića da osmisli projekt pretvaranja Korlata u vinograd. Realizacija projekta trajala je godinama. Moralo se ustvrditi što se nalazi ispod skeletne površine Korlata, koliko je duboko voda, koliko se dobro zadržava, te koliko snažno puše vjetar. Dr. Mirošević pamti da su mu pojedini kolege govorili kako cijeli projekt Korlat nema nikakva smisla, jer na tim kamenim pločama navodno pušu prejake bure koje će odnijeti vinograde.
Pa je Nikola Mirošević vikendima redovito putovao iz Zagreba na Korlat u potragu za vjetrom. U nizu dolazaka uvjerio se da na Korlatu nema nikakvih strašnih bura, nego da ondje redovito puše tramuntana, koja je zapravo izvrsna za vinograde jer ih prosušuje i štiti od razvoja bolesti. Pa se krenulo u realizaciju projekta Korlat, što je podrazumijevalo fizičko drobljenje kamena bagerima da bi se dobilo nekoliko plodnih ploča, ukupne površine veće od stotinu hektara, na kojima su zasađene internacionalne sorte.
Prve su loze posađene prije više od petnaest godina, a prva komercijalna berba nosi oznaku 2007.godine. Danas je Korlat jedan do najspektakularnijih vinograda u cijeloj Dalmaciji. Pogled s Korlata puca na otoke zadarskog arhipelaga, a u jako vedrim danima vidi se čak i Lošinj. Vjetar ne samo da štiti grožđe od bolesti, nego bitno smanjuje ljetnu vrućinu. Jednom kad smo u lipnju posjetili Korlat, u Benkovcu je bilo 36 stupnjeva, a u vinogradima udaljenim petnaestak minuta vožnje samo 25.
Vjetar je također zaslužan za temperaturne razlike između dana i noći, koje vinima osiguravaju svježinu, dok dvostruka insoalcija pojačava fotosintezu i omogućuje punu zrelost kako ranom merlotu tako i kasnom cabernetu. Vina s Korlata u međuvremenu su postala komercijalni fenomen;riječ je o uvjerljivo najprodavanijim buteljiranim crnim vinima na hrvatskom tržištu. Osim komercijalnog uspjeha, Korlat je postigao i značajne uspjehe kod stručnjaka, pa je tako Syrah iz 2014.osvojio zlatnu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama.
“Naš je cilj da svaka berba, kad to vrijeme dopusti, bude prosječno za bod uspješnija od prethodne,” kaže Marko Pezer, mladi menadžer koji već godinama vrlo stručno vodi Badelov vinski marketing. Korlat još nije terroir u punom smislu te riječi, ali ima sve pretpostavke da se za dvadeset ili trideset godina, kad se proizvodnja vrhunskih vina na Korlatu pretvori u vrijednu tradiciju, o njemu govori kao o jednom od najspecifičnijih dalmatinskih terroira.
U Badelu razmišljaju i o sadnji pošipa na Korlatu, što bi cijelo to područje iznad Benkovca, gdje žive uglavnom poskoci a rade samo Korlatovi vinogradari, učinilo još uzbudljivijim. Korlat ima veliki potencijal za prelazak na organski uzgoj. Na ploči zasađenoj merlotom već se sada ne upotrebljavaju gotovo nikakva kemijska zaštitna sredstva. Ona je de facto u ekološkom uzgoju. I ostale ploče mogle bi u kraćem vremenu prijeći na organski uzgoj vinograda.
Organski uzgoj nije trend, već se dugoročno nameće kao vinogradarski imperativ budućnosti. Na organski su uzgoj prešle ne samo velike bordoške vinarije uključujući, recimo, čuveni Chateau D’Yquem, ne samo niz najvažnijih burgundskih vinarija na čelu s Romanee Contijem, nego i sve više šampanjskih kuća, premda je Champagne najhladnija i najvlažnija vinska regija u Francuskoj.
Badel na suhom, vjetrovitom, divljem i čistom Korlatu ima zaista niz preduvjeta da postane jedna do prvih velikih hrvatskih vinarija koja prelazi na organski uzgoj. Utoliko bi organski uzgoj mogao postati dio kulturne tradicije, koja će obilježiti Korlatov terroir. Korlat definitivno spada među potencijalno najvažnije grand cru položaje u Dalmaciji i u cijeloj Hrvatskoj. O tome, uostalom, svjedoče i tri stara cabernet sauvignona, koja smo probali uoči Božića 2019. Moramo priznati da nas je fasciniralo u koliko su dobroj kondiciji ta vina, koja su proizvedena od još vrlo, vrlo mladih loza.
Ovaj je cabernet na rubovima čaše počeo mijenjati boju iz rubinske u ciglasto crvenu. Međutim, na okusu i nosu još je uzorno svjež. Na nepcu dominira crveno voće, s neobičnim tonovima malina i jagoda, što je vjerojatno posljedica mladosti loza, te s laganim utjecajem novog hrasta. Tanini su još snažni,ali vrlo zreli, bez ijednog zelenog elementa. Korlat iz 2007. danas je odlično svakodnevno vino za roštilj ili za pizzu
Korlat iz 2008. pokazuje puni potencijal ovog vinograda. Korlat iz 2008. zadržao je duboku, rubinsku boju, Tijelo je puno, veliko, i baš moćno, kao što to treba biti prvorazredni cabernet sauvignon. Svježina je nevjerojatna;vino se doima kao da je netko dugo odležavanom cabernetu napravio face lifting. Vrlo zreli tanini potpuno su se otopili, pa ovaj Korlat ima užitnu baršunastu teksturu, dok na nepcu i na nosu dominiraju cassis i tamno bobičasto voće,s ponešto dima. Vino je duboko,zrelo, s puno godina ispred sebe. Kad bi ga bilo dovoljno,trebalo bi ga ponovo pustiti na tržište, jer bi demonstriralo sve mogućnosti ovog sjajnog vinograda.
Korlatov Cabernet iz 2009. godine još je jedno vino koje svjedoči da su i naši vinari kadri proizvesti ozbiljno strukturirana crna vina sa srednjim do dugim rokom dozrijevanja. I ovaj je Korlat baršunast u teksturi, s puno cassisa i crnog šumskog voća . Boja je također mlada, kao i kod berbe 2008. Ono što ga, međutim, izdvaja jest nijansa mirisa zelene paprika, tipična za cabernet sauvignon koji nije bio potpuno fenolno zreo u vrijeme berbe. Ta zelena paprika, koja se vrlo često javlja u slovenskim i sjevernotalijanskim cabernetima, ujedno je jedina zamjerka ovom vrlo dobrom vinu, koje će također trajati još barem desetak godina.
