Duckhorn je srednje velika kalifornijska vinarija utemeljena sredinom sedamdesetih godina, specijalizirana za merlot (premda proizvode i vina od drugih crnih sorti, kao i dosta cijenjeni sauvignon blanc). Duckhorn je dostigao vrhunac kvalitete u prvoj polovici prošlog desetljeća, kad je proizvodio oko 120 tisuća buteljki godišnje. Prije desetak godina Duckhorn se iz obiteljskog pretvorio u korporacijsko vlasništvo, pa se do danas prizvodnja popela na skoro milijun i pol boca.
Zanimljivo je da ni u vrijeme svoje najveće popularnosti Duckhorn nikad nije uživao najviši ugled. U Parkerovim enciklopedijskim Vodičima zabilježeno je tek nekoliko Duckhornovih vina, poput crne kupaže Paraddux. E sada, taj i takav Duckhorn, nikad briljantan a danas još posve industrijaliziran, sa svojim merlotom Three Palms Vineyard iz 2014. godine,osvojio je titulu Vina godine u tradicionalnom izboru američkog magazina Wine Spectator, čiji su rezultati jučer objavljeni. Vlasnici i enolozi Duckhorna ovom su odlukom vjerojatno još zbunjeniji od neutralnih promatrača (i bijesne konkurencije), jer Three Palms sa svojih 95 bodova ne spada među dvadeset najbolje ocjenjenih vina u Wine Spectatoru unatrag godinu dana.
Usporedbe radi, na Decanterovu Svjetskom prvenstvu 95 bodova dobilo je pet ili šest hrvatskih vina, Što se, dakle, dogodilo? Kriteriji Wine Spectatora u izboru Vina godine, osim same kvalitete vina koja je izražena ocjenama, podrazumijevaju još i dostupnost i vrijednost za novac. Ova se dva kriterija mogu rastegnuti kako god izdavačima odgovara, pa se najboljim vinom na svijetu katkad proglašava vino jednog od onih proizvođača koji zastupaju interese određenih krugova u vinskoj industriji, najčešće onih američkih. Jer Wine Spectator i sve njegove ekstenzije, uključujući i godišnju Wine Spectatorovu turneju po velikim američkim gradovima, žive gotovo isključivo od američke vinske industrije.
Pa je tako korporativno vino koje po kušačima samog Wine Spectatora nije ušlo među dvadesetak najbolje ocijenjenih vina godine, odjednom proglašeno najboljim vinom na svijetu. Zanimljivo je da se osim Duckhornova merlota Three Palms (koji je cijenom od stotinjak dolara jeftiniji od nekih dalmatinskih pjenušaca), među prvih deset vina na svijetu kvalificiralo još pet američkih. Među europskim vinima, u prvih su deset ušli neki stari Wine Spectatorovi favoriti poput Casanove di Neri ili Canon la Gaffilierea (iz berbe 2014. koju u St.Emilionu nitko ne smatra baš izvrsnom).
Najzanimljivije je, međutim, da je od deset prvoplasiranih vina čak devet dobilo istu ocjenu, 95 bodova. Možda zato da se nitko ne bi naljutio. Jedino vino s 96 bodova, slatki Bordeaux, usprkos fenomenalnoj vrijednosti za novac (košta oko 40 dolara) osvojilo je treće mjesto. Wine Spectatorov izbor Vina godine već je dugo prilično kompromitiran (otprilike kao Gault&Millauovo ocjenjivanje restorana otkako su taj vodič napustili i Henri Gault i Christian Millau koji su u međuvremenu umrli) te nije čvrsto povezan sa samim ocjenama u tom iznimno nakladnom magazinu. No, odlukom da Duckhornov Three Palms, vino ocijenjeno poput Fakinove Malvazije ili Benvenutijeva Terana, proglasi najboljim vinom na svijetu, Wine Spectator možda je ipak učinio korak previše.
WINE SPECTATOROVIH 10 VINA GODINE
