Kriza izazvana pandemijom korona virusa u Champagni se može mjeriti samo s dvije. One tijekom Prvoga i Drugog svjetskog rata. Prodaja šampanjca u Francuskoj pala je 80 posto. Izvoz 60 posto. Kronološki zadnja velika kriza, ona iz 1974, prodaju je bila snizila za 15,4 posto.
Ovo sa čime se sada suočavaju vinogradari i vinarije u Champagni nema presedana. Sve prilike u kojima se šampanjac pio prije tri mjeseca su ukinute. Proslave, izlasci, večere, eventi. “Šampanjskog duha, lakoće i slavlja u Francuskoj više nema,” izjaviola je za le Monde vlasnica Lenoblea Anne Malassagne. Nakon što je u Francuskoj karantena postupno ukinuta, prodaja se oporavlja ali vrlo sporo.
U Champagni trenutno procjenjuju štetu. Ono što se nije popilo, kažu, neće se ni popiti. Nema popravka. Rijektost je da se proizvođači Champagne javno obraćaju vladi, ali to su nedavno učinili, upozoravajući da će ove godine proizvesti 100 milijuna boca šampanjca manje, to je za trećinu manja proizvodnja. Većinu tereta morat će podnijeti vinogradari. Što je dugoročno opasno i za šampanjske kuće.
Champagne ima sistem kolektivnog određivanja maksimalnog uroda. Svakoga ljeta, prema tržišnim procjenama dogovara se koliko koji vinogradar maksimalno može pobrati. Taj sistem štiti regiju od skupog održavanja viškova, agresivnih rasprodaja i promocije koja bi ugrozila status i vrijednost brenda. Ove godine oko 16 tisuća vinogradara i 300 šampanjskih kuća imaju poseban izazov. Šampanjske kuće otkupljuju dvije trećine grožđa. Smanjenje proizvodnje šampanjca za trećinu dovodi u pitanje opstanak mnogih vinogradara. Ako oni počnu propadati, vinarije neće imati dovoljno grožđa jednom kad kriza prođe, da se ne spominju sve ostale ekonomske i društvene posljedice koje bi Champagnu mogle dugoročno unazaditi.
“Moramo pronaći ravnotežu i procijeniti maksimalni urod koji će zadovoljiti sve interese,” kaže Thiabut Le Mailloux, glasnogovornik Comité Champagne, krovne organizacije proizvođača. Rok za određivanje uroda je 22. srpnja. Pogrešna procjena mogla bi imati dalekosežne posljedice. Zadnjih deset godina prosječna granica bila je 13,5 tona po hektaru. Prema sadašnjim procjenama, trebalo bi ga fiksirati na 9,5 tona po hektaru, što je ekonomski neisplativo velikom broju vinogradara.
Dio proizvođača tvrdi da ispod 10 tona po hektaru Champagne ne može preživjeti krizu. Francuska vlada nedavno je u sklopu programa pomoći nacionalnoj vinskoj industriji objavila djelomičan otpis doprinosa za vinogradare u Champagni koji su između 15. ožujka i 15. svibnja zgubili više od 80 posto prometa, s ograničenjem ukupnog otpisa na 100 milijuna i mogućnošću potpunog otpisa za najteže pogođene vinogradare. Odobrila je i 60 milijuna eura za kriznu destilaciju viškova. Odluka je, naravno, razbjesnila šampanjski sindikat, pa je on prije četiri dana od vlade zatražio da revidira odluku.
“Prag od 80 posto gubitka je neprihvatljiv. Vlada nije uzela u obzir specifičnost situacije vinske industrje u odnosu na sektore kojima bi njihov plan trebao pronaći. Vinogradari ne mogu koristiti mjeru subvencije plaća. Champagne zapošljava više od 100 tisuća sezonskih radnika godišnje. Nikakvu drugu pomoć nismo tražili. Imamo dojam da vlada štiti vinsku industriju nauštrb vinogradara, posebno u Champagni.”
Sindikat traži da se prag za pomoć spusti na 60 posto gubitka prometa. Nadalje, traže oprost svih doprinosa vinogradarima koji su izgubili više od 60 posto i 50 posto doprinosa onima s manjim gubicima te donošenje mjera za one koji ne mogu prikazati gubitak iako ga imaju, poput prodavača grožđa na kilogram koji naplaćuju s godinu dana odgode ili u trogodišnjem ritmu. Sindikat traži i da se u otpis uračunaju troškovi sezonskih radnika. Krajem srpnja znat će se kakvu budućnost mogu očekivati.
